Tržišta kapitala: Prednosti i nedostaci investiranja na tržištima kapitala

Kao što prednosti i nedostaci finansiranja preko tržišta kapitala, dolje opisanih, i nalažu, odluke u vezi finansiranja će se razlikovati od kompanije do kompanije i od vlasnika do vlasnika, zavisno od očekivanja, sklonosti i stvarne situacije u kojoj se kompanija nalazi.

Prema tome, veoma je važno objasniti osnovne prednosti i nedostatke različitih načina finansiranja preko instrumenata vlasništva (dionica).

Prednosti finansiranja preko instrumenata vlasničkog finansiranja obuhvataju:

• Oni nisu fiksan trošak za preduzeće - kao što je već naglašeno, dividende se ne moraju isplatiti na određeni datum, više od dospijeća glavnice u određenom momentu. Trošak se samo javlja ukoliko kompanija ostvaruje profit, u obliku raspodjele profita. Kao posljedica toga, ovaj model finansiranja je značajno stabilniji i manje rizičan za kompaniju.
• Nema perioda dospijeća - po pravilu, investicije u dionice su investicije u stalni kapital koji se ne može povući i čiji se povrat ne može zahtijevati od kompanije. U tom smislu, postoji prednost za kompaniju koja nema obavezu da vrati ili plati, ukoliko ima poslovnih problema ili negativnih finansijskih rezultata
• Radi se o svježem kapitalu koji popravlja rejting - emitovanjem dionica, kompanija stiče novi, svježi, trajni kapital koji ojačava njenu poslovnu poziciju, čineći je stabilnom. Kako novi kapital ulazi u kompaniju, njen leveridž se poboljšava i indikatori duga se smanjuju, popravljajući kreditni rejting i otvarajući nove mogućnosti za finansiranje preko dužničkih instrumenata.
• Lakša prodaja - dobra i stabilna kompanija može prodati dionice mnogo lakše nego obveznice, s obzirom da je tržište šire. Dobro razvijeno sekundarno tržište otvara mogućnosti za investitore da stiču i dividende i kapitalni dobitak i da podmire svoj kapital brzo preko finansijskog tržišta.
• Viši prinos - zbog većeg rizika investiranja u dionice, investitori postižu viši prinos, koji je, međutim, manje povoljan sa stanovišta emitenta, s obzirom da oni imaju veće troškove finansiranja. Kao što je u gornjem tekstu navedeno, kao i kod dividendi, investitor može gledati na kapitalni dobitak u obliku viših cijena dionica.
• Prava vlasništva - sa stanovišta investitora, investicije u vlasničke instrumente omogućavaju aktivno sudjelovanje u upravljanju kompanijom, kao i glasačka prava na godišnjoj skupštini dioničara. Ovo je nedostatak sa stanovišta emitenta, s obzirom da za njega to predstavlja "razvodnjavanje".

Kotiranje na berzi ima mnoge prednosti za emitenta. Ukoliko je emitentovo poslovanje transparentno i uspješno, i investitori vjeruju menadžmentu, emitent može finansirati projekte emitovanjem novih dionica. Ovaj način pribavljanja svježeg kapitala se mnogo više koristi na Zapadu, iako razlika u trošku između kapitala stečenog emitovanjem dinoica i onog od zajma kod komercijalnih banaka je mnogо manjа tamo nego ovdje. Ukoliko gledamo kamatne stope banke, postavlja se pitanje zašto dionička društva ovdje nisu finansirana na takav način. Prvi korak bi definitivno bio prihvatanje na berzansko kotiranje. Dalja prednost za nabrojanog emitenta je manje prostora za manipuliranje cijenom dionice. Ukoliko se vrijednosni papir uključi u kotiranje, ugovori se ne mogu sačinjavati po cijenama koje odstupaju za više od 10% od posljednje zaključene cijene.

Određeni osnovni nedostaci finansiranja preko vlasničkih instrumenata mogu takođe biti definisani, naime:

• Razvodnjavanje - takođe je zabilježeno da nema "razvodnjavanja" sa obveznicama, ali postoji sa dionicama. Ukoliko se kompanija odluči za finansiranje emitovanjem dionica, njihov broj će se povećati, povećavajući iznos kapitala i smanjenjem procenta vlasništva kod postojećeg vlasnika.
• Skuplji izvor finansiranja - značajno viši rizici sa kojima se suočavaju investitori kod vlasničkih instrumenata posjeduju obavezu plaćanja veće kompenzacije. Drugim riječima, kompanija raspoređuje neto profit između vlasnika kapitala.
• Nepovoljan poreski tretman - ovoj vrsti finansiranja nedostaju poreske inicijative. Dividenda se isplaćuje iz neto dobiti nakon oporezivanja, i stoga nije poresko utočište od poreza na dobit. Investitori takođe moraju platiti porez nakon što se profit prebaci na njihove račune, tako da ni tamo ne postoji poresko utočište. Međutim, prema novim pravnim propisima u BiH, kapitalni dobici iz povećane cijene dionice nisu predmet oporezivanja, tako da ovaj segment dobiti nije izložen oporezivanju.
• Nepoznata obaveza - dividenda se isplaćuje na osnovu poslovanja, i investitor ne zna kada i koliko će imati koristi od određene dionice, dok emitent takođe ne mora imati punu kontrolu nad isplatom profita dioničarima. Odluka o iznosu dividende se donosi na godišnjoj skupštini dioničara.
• Rizik gubitka - iako postoje mnoge prednosti za investitore, kao i mogućnost veće dobiti, investiranje u vlasničke instrumente nosi rizik gubitka. Ukoliko se dividende ne isplaćuju zbog negativnog poslovanja kompanije i zbog istovremenog pada cijene dionice, investitor može zabilježiti značajne finansijske gubitke u obliku kapitalnih gubitaka. Pred toga, kod likvidacije kompanije, dioničar je rangiran kao posljednji kod prioriteta isplate iz likvidacione mase.