Intervju za Business Magazine: Bh. banke imune na koronavirus

U posljednje dvije godine, od kada je svijet pogodila pandemija koronavirusa, testiranje je jedna od najzastupljenijih globalnih aktivnosti. Dok se njihovi klijenti testiraju na zarazu bolešću COVID-19, bankari se podvrgavaju takozvanim testovima na stres, kako bi utvrdili koliko je njihovo poslovanje otporno na negativni uticaj virusa korona. U kojoj mjeri je bosankohercegovački bankarski sektor imun na pandemijske posljedice, za Business Magazine objašnjava Vesna Papić, rukovoditeljica Odjeljenja za finansijsku stabilnost Centralne banke Bosne i Hercegovine.

BM: Šta su pokazali posljednji testovi na stres Centralne banke – koliko je bankarski sektor BiH stabilan i otporan na pretpostavljene šokove?

PAPIĆ: Prema stvarnim podacima sa kraja trećeg kvartala 2021. godine može se zaključiti da je bankarski sektor zdrav i da je, uprkos pogoršanim prilikama iz makroekonomskog okruženja u prethodnim periodima, koje su posljedica pandemije COVID-19, zadržao svoju stabilnost. Štaviše, pokazatelji kapitaliziranosti su se nastavili poboljšavati i u periodu pandemije, a kvalitet aktive nije zabilježio pogoršanje, već je, nasuprot tome, udio nekvalitetnih u ukupnim kreditima nastavio da se smanjuje. Takvim kretanjima su znatno doprinijele mjere na suzbijanju efekata pandemije koje su donijele nadležne agencije za bankarstvo. Profitabilnost bankarskog sektora, koja je bila osjetno smanjena u 2020. godini, u 2021. se oporavila te je u njenih prvih devet mjeseci ostvaren za taj dio godine rekordan iznos neto dobiti na nivou sektora. Također, nakon odsustva kreditnog rasta u 2020. godini, koje je bilo posljedica smanjene potražnje za kreditima, kao i postroženih uslova za odobravanje kredita, kreditna aktivnost, iako još uvijek slaba, u 2021. se postepeno oporavlja, što je izraženije u sektoru domaćinstava nego u sektoru privatnih nefinansijskih preduzeća. Uzimajući u obzir navedeno, a posebno zahvaljujući postojećoj dobroj kapitalnoj osnovi, u ekstremnim scenarijima posljednjeg provedenog testa na stres manji broj banaka je iskazao dokapitalizacijske potrebe nego što je to bio slučaj u testovima na stres provedenim krajem 2020. godine. Na sistemskom nivou zadržan je zadovoljavajući nivo kapitaliziranosti te bi, u slučaju da se ostvare šokovi pretpostavljeni u jačem ekstremnom scenariju, stopa adekvatnosti kapitala ostala na znatno višem nivou od propisanog regulatornog minimuma od 12 posto.

BM: Možete li nam, jezikom razumljivim prosječnom čitaocu, pojasniti koji ekstremni scenariji su primijenjeni u posljednjim testovima na stres i koliki je procenat banaka za koje se ispostavilo da su ranjive na pretpostavljene šokove?

PAPIĆ: U testovima na stres CBBiH postavljena su dva ekstremna scenarija, koja se u najvećoj mjeri baziraju na aktuelnim dešavanjima u svijetu vezanim za pandemiju COVID-19, a razlikuju se prema jačini i trajanju šokova, odnosno vremenskom periodu koji je potreban za oporavak ekonomske aktivnosti. Cilj jačeg ekstremnog scenarija je da se ocijeni otpornost bankarskog sektora i pojedinačnih banaka na izuzetno jake šokove u periodu za koji se provodi testiranje na stres i samim tim je pretpostavljeno da će šokovi trajati duže i da će se jače odraziti na ekonomsku aktivnost u zemlji nego što je to pretpostavljeno u blažem ekstremnom scenariju. U jačem ekstremnom scenariju testirana je otpornost bankarskog sektora BiH na nepredviđena negativna dešavanja u obuzdavanju pandemije COVID-19 koja bi mogle izazvati mutacije virusa, nedovoljna efikasnost vakcina u slučaju novih sojeva virusa, novi val zaraze uslijed preranog popuštanja mjera i druga neočekivana negativna dešavanja koja bi dodatno oslabila ekonomiju na globalnom nivou. Navedeno bi uticalo na nastavak pada vanjske i domaće potražnje te smanjenje priliva doznaka iz inostranstva i vodilo nastavku pada ekonomske aktivnosti u BiH, a šokovi iz realnog sektora bi se postepeno prelijevali i na finansijski sektor. Nakon pada realnog bruto domaćeg proizvoda od 3,2 posto u 2020. godini, u jačem ekstremnom scenariju za naredne dvije godine pretpostavio se nastavak pada ekonomske aktivnosti, a tek se u trećoj godini testiranja na stres pretpostavlja blagi ekonomski oporavak. Za razliku od jačeg, u blažem ekstremnom scenariju pretpostavlja se da će u prvoj godini testiranja na stres biti ostvaren isti nivo bruto domaćeg proizvoda kao u 2020. te da u naredne dvije godine slijedi blagi ekonomski rast, koji i dalje ne bi bio dovoljan da se ekonomska aktivnost vrati na nivo od prije pandemije. U oba ekstremna scenarija ne predviđaju se reakcije i odgovori banaka na pretpostavljene šokove i testira se njihova otpornost u slučaju da one nemaju kapacitete da se dokapitaliziraju ili poduzmu bilo kakve druge mjere s ciljem zaštite od šokova. S tim u vezi, ni rezultate oba ekstremna scenarija ne treba interpretirati kao predviđanja budućih dešavanja, već kao testiranje otpornosti na malo vjerovatne jake šokove iz makroekonomskog okruženja. U slučaju materijalizacije ovako pretpostavljenih ekstremnih scenarija, u posljednjim provedenim testovima na stres potrebe za dodatnim kapitalom u prvoj godini testiranja na stres je iskazala jedna, a u periodu od tri godine pretpostavljenih nepovoljnih dešavanja četiri banke u blažem i šest banaka u jačem ekstremnom scenariju. Riječ je o manjim bankama u bh. bankarskom sektoru, koje su i u prethodnim periodima iskazivale manji nivo otpornosti na rizike. Aktiva četiri banke koje u blažem ekstremnom scenariju iskazuju dokapitalizacijske potrebe čini 7,6 posto ukupne aktive bankarskog sektora na kraju trećeg kvartala 2021. godine, dok aktiva svih šest banaka koje iskazuju nedostajući kapital iznosi 13,7 posto udjela u ukupnoj aktivi bankarskog sektora. S obzirom da je cilj testiranja na stres bio da se postavkama ekstremno snažnih šokova u jačem stresnom scenariju utvrde i najmanje slabosti u bankarskom sektoru, kao i svake banke pojedinačno u slučaju da ne bi postojale mogućnosti da reaguju na pretpostavljene ekstremne prilike i dokapitaliziraju se u vremenskom horizontu od tri godine, broj banaka sa potencijalno nedostajućim kapitalom nije neočekivan te se može ocijeniti da nivo rizika nije zabrinjavajući po cjelokupnu finansijsku stabilnost u zemlji.

BM: Prošlog ljeta provedeni testovi na stres Evropske centralne banke (ECB) ukazali su na značajno smanjenje kapitala banaka, za šta su ključni pokretači bili kreditni rizik, tržišni rizik i ograničena sposobnost stvaranja prihoda u nepovoljnim ekonomskim uslovima – koliko se ti rezultati poklapaju sa onima do kojih je došla CBBiH?

PAPIĆ: Specifičnost testa na stres koji su ECB i EBA (Evropsko nadzorno tijelo za bankarstvo) provele u ljeto 2021. je u postavkama ekstremnog scenarija koji karakteriše produženo djelovanje COVID-19 scenarija, a koje se ogleda u kumulativnom padu ekonomske aktivnosti od 3,6 posto u Evropskoj uniji u periodu od tri godine, pri čemu je pretpostavljen kumulativni pad ekonomske aktivnosti i za svaku zemlju članicu pojedinačno. Pri pretpostavljenom ekstremnom scenariju, koji je jako oštar imajući u vidu podatke sa kraja 2020. godine,  ECB zaključuje da je bankarski sistem u cjelosti otporan i da bi zadržao stabilnost. Testovi na stres provedeni u  CBBiH na podacima sa trećeg kvartala 2021. također su zasnovani na sličnim postavkama, gdje je u jačem ekstremnom scenariju pretpostavljen pad ekonomske aktivnosti u naredne dvije godine i tek blagi oporavak u trećem periodu testiranja na stres (kumulativni pad aktivnosti od tri posto u tri godine u odnosu na kraj 2020). Rezultati su pokazali da bi bankarski sektor pri pretpostavljenim šokovima u sva tri scenarija na stres uspio zadržati stabilnost te da bi ostao adekvatno kapitaliziran. Ipak, u jačem ekstremnom scenariju stopa adekvatnosti na nivou sistema bi se značajno smanjila sa početnih 19,2 posto – prema podacima sa trećeg kvartala, na 16,4 posto do kraja 2023. godine (razlika od 281 baznog poena), iako bi i dalje ostala znatno iznad regulatornog minimuma, zahvaljujući dobroj kapitalnoj osnovi prema podacima sa trećeg kvartala. Ako poredimo sa rezultatima testa na stres ECB-a, gdje je u jačem ekstremnom scenariju zabilježen pad stope adekvatnosti kapitala za 485 baznih poena, sa početnih 15 posto – prema podacima sa kraja 2020. godine, na 10,2 posto do kraja 2023., možemo reći da su pretpostavljeni šokovi djelovali nešto snažnije na pad kapitaliziranosti banaka u EU, ali da su rezultati u skladu sa nalazima testa na stres provedenih u CBBiH. U uslovima ekonomskog stresa, na smanjenje regulatornog kapitala, a posljedično i na smanjenje adekvatnosti kapitala, najznačajniji negativan doprinos dolazi od strane gubitaka po osnovu kreditnog rizika, odnosno troškova rezervisanja i neto operativnih prihoda. Najveći negativan uticaj na smanjenje kapitaliziranosti bankarskog sektora EU također imaju gubici po osnovu kreditnog rizika, zatim gubici po osnovu tržišnog rizika i smanjenje operativnih prihoda.

BM: Na koji način se u testovima na stres CBBiH tretira uticaj izuzetno loše unutrašnje političke situacije, odnosno koliko sve veća politička nestabilnost utiče na stabilnost domaćeg bankarskog sektora?

PAPIĆ: Politička situacija u zemlji ima ograničeni, uglavnom indirektni uticaj na bankarski sektor, koji se prelijeva kroz cjelokupnu ekonomsku situaciju u zemlji koja pogađa sve klijente banaka – kako fizička, tako i pravna lica.  Bankarski sektor BiH je do sada pokazao izrazitu otpornost na sve vrste šokova i rizika, bilo da oni dolaze iz eksternog ili internog okruženja. Stoga, politička nestabilnost, kao interni rizik, do sada nije imala značajniji direktan uticaj na performanse bankarskog sektora. Može se reći da su banke, shvatajući i prihvatajući sve specifičnosti političkog života u BiH, odavno inkorporirale tu vrstu rizika i izazova u svoje strateške i poslovne odluke. Čak štaviše, bez obzira na nivo stabilnosti političkog ambijenta u samoj zemlji,  bankarski sektor BiH ima izrazito uspješnu saradnju sa institucijama sistema na svim nivoima vlasti, što se najbolje vidi kroz obim kreditiranja javnog sektora, koji bilježi konstantan porast iz godine u godinu.

BM: Kolika je uopće pouzdanost testova na stres, budući da se oni redovno provode, ali se unatoč tome periodično dešavaju “iznenađenja“ u vidu bankarskih slomova poput onog koji se 2008. iz Sjedinjenih Američkih Država prelio praktično na cijeli svijet? Konkretno, u slučaju BiH, kažu dosadašnja iskustva u smislu podudarnosti rezultata testova na stres i realnog stanja u bankarskom i finansijskom sektoru općenito?

PAPIĆ: Historija testova na stres u ekonomskom svijetu datira iz ranih 1990-ih, kada su ih uglavnom provodile pojedinačne banke s ciljem internog upravljanja rizikom. U tom vremenu, test na stres kao vježba stabilnosti bio je malih razmjera, sa ograničenim brojem podataka, te je korišten u najvećoj mjeri kao dopuna već postojećim statističkim alatima za procjenu performansi banaka. Dizajn i funkcija testova na stres značajno su evoluirali u godinama nakon toga, da bi svoj puni značaj od strane monetarnih i supervizijskih tijela dobili tek nakon velike finansijske krize iz 2008. godine. Od tog vremena, testovi na stres imaju važnu ulogu u supervizorskim alatima, kako u EU, tako i u SAD-u, gdje se testovi na stres provode na redovnoj godišnjoj osnovi, a čija se pouzdanost najbolje ogleda u činjenici da je finansijski sektor na globalnom nivou u najvećoj mjeri zadržao stabilnost nakon globalne finansijske krize te da je mogućnost ponavljanja negativnog scenarija u razmjerama iz 2008. izrazito niska. U skladu sa zadatkom da doprinese očuvanju finansijske stabilnosti u zemlji, Centralna banka također godinama provodi testove otpornosti na stres za bankarski sektor u BiH. Prvi test na stres CBBiH je provela 2007. godine, nakon čega su testovi na stres redovno i u skladu sa potrebama i ekonomskim trendovima unapređivani i redizajnirani kako bi pružili što adekvatnije i pouzdanije rezultate. Osvrćući se na godine iza nas, možemo slobodno reći da testovi na stres predstavljaju zaista pouzdan indikator ranjivosti u bankarskom sektoru, imajući u vidu da su rezultati provedenih testova u najvećoj mjeri kompatibilni sa ostvarenim performansama bankarskog sektora. Uprkos nekoliko zabilježenih ekonomskih kriza (recesije iz 2012. godine i posljednje iz 2020. godine), bankarski sektor ostao je jedna od najstabilnijih karika bh. ekonomije, uspješno apsorbirajući sve negativne šokove kojima je bio izložen, a što su testovi na stres ranije kontinuirano pokazivali.

BM: Kakva su očekivanja u vezi sa stabilnošću bh. bankarskog sektora u narednom kratkoročnom i srednjoročnom periodu i šta su ključni izazovi, odnosno rizici koji bi mogli ugroziti tu stabilnost?

PAPIĆ: Rizici po stabilnost bankarskog sektora povezani su sa rizicima iz makroekonomskog okruženja. Faktori koji u tekućoj godini utiču na stabilnost bankarskog sektora na globalnom nivou su nastavak pandemije, usporena ekonomska aktivnost, inflacija i niske kamatne stope.  Bankarski sektor BiH je u znatno pogoršanim uslovima iz makroekonomskog okruženja uspio održati značajnu likvidnost, kao i kapitaliziranost, dok je kvalitet aktive dodatno poboljšan. Rizici po  finansijsku stabilnost ublaženi su u odnosu na očekivanja sa početka 2021. godine, s obzirom da nije došlo do materijalizacije kreditnog rizika kojim je bankarski sektor bio izložen od početka krize izazvane pandemijom koronavirusa. U toku 2021. nije došlo do povećanja nekvalitetnih kredita, dok je u isto vrijeme značajno smanjen udio kredita koji su pod nekom od privremenih mjera regulatora za ublažavanje negativnih posljedica pandemije. Svakako da će ubuduće mnogo toga zavisiti i od kreditne aktivnosti banaka, koja se tek blago oporavila kada je riječ o kreditiranju privatnog sektora. Banke su u prva tri kvartala 2021. godine uspjele ostvariti i značajnu profitabilnost, prvenstveno zahvaljujući rastu operativnih prihoda po osnovu naplaćenih provizija i naknada. Likvidnost je i dalje visoka, mada je primjetan daljnji odliv depozita nerezidenata i značajniji rast depozita domaćih sektora, naročito vlade i stanovništva.

Ono što vidimo kao potencijalni rizik za bankarski sektor u srednjoročnom periodu, svakako je i struktura depozita domaćih sektora, koji su u najvećem dijelu kratkoročni te se samim tim smatraju nestabilnim izvorom finansiranja. Očekivanja u vezi sa inflacijom jedan su od ključnih rizika koji bi mogli ugroziti stabilnost u narednom periodu. Globalni trend rasta inflacije još uvijek se nije prelio na finansijska tržišta, zbog opredjeljenosti vodećih centralnih banaka da nastave sa dosadašnjim monetarnim politikama bez obzira na inflatorna kretanja. Reakcija centralnih banaka na pojačanu inflaciju na globalnom nivou u narednom periodu odrediće i ponašanje banaka vezano za pitanje intenziteta finansiranja, kao i kamatne stope.

BM: U kojoj mjeri su testovi na stres CBBiH usklađeni sa evropskim standardima i šta su glavna unapređenja mehanizma razvijenog 2019. godine u odnosu na ranije primjenjivane?

PAPIĆ: Posljednja generacija testova na stres razvijena je u 2019. i u potpunosti je usklađena sa novim regulatornim okvirom za poslovanje banaka u BiH, koji uključuje nove propise za održavanje adekvatnosti kapitala, bazirane na odredbama Basel III  (EU CRR/CRD – Uredba i Direktiva o kapitalnim zahtjevima), kao i procjenu rezervisanja za očekivane kreditne gubitke u skladu sa Međunarodnim računovodstvenim standardom izvještavanja (MSFI9). Okvir za provođenje testa na stres baziran je na metodologiji EBA iz 2018. godine. U novi alat za testiranje na stres, sa trogodišnjim vremenskim horizontom i eksplicitnim makroekonomskim scenarijima, uključeni su i satelitski modeli za procjenu kreditnog rizika sektora preduzeća i stanovništva te su integrisani moduli za procjenu rizika međubankarske zaraze i procjenu tržišnog rizika, što su osnovna unapređenja u odnosu na ranije primjenjivani okvir.