Tržišta kapitala: Finansijski izvještaji

Od svih kompanija čijim vrijednosnim papirima se trguje na tržištima kapitala traži se da objavljuju finansijske izvještaje. Klijenti se informišu i njima se predočavaju relevantne i pouzdane računovodstvene informacije u standardizovanoj formi i sadržaj koji je prepoznatljiv i razumljiv za sve kategorije potencijalnih investitora. To prvenstveno znači sljedeće finansijske izvještaje:

• Bilans stanja
• Bilans uspjeha
• Izvještaj o toku gotovine

Cilj analize finansijskih izvještaja je da se sakupe informacije o finansijskoj poziciji preduzeća i poslovnim rezultatima  da bi se na taj način pomoglo u donošenju odluka o investiranju/kupovini vrijednosnih papira tog preduzeća. Najvažniji indikator je sposobnost preduzeća da generiše tokove gotovine u budućnosti. Investitori mogu lakše procijeniti kompaniju ako imaju pristup podacima o finansijskoj poziciji kompanije, poslovnom uspjehu i profitabilnosti i promjenama u tokovima gotovine.

Najbitnije kvalitativne osobine računovodstvenih informacija koje se objavljuju u finansijskim izvještajima jesu:

• Razumljivost, što podrazumijeva da su informacije pogodne za komunikaciju. Investitori moraju biti u mogućnosti  da tumače informacije i koriste ih za donošenje odluka.
• Relevantnost, što implicira da je informacija bitna za donošenje odluka. Drugim riječima, da relevantna informacija nije postojala, bila bi donijeta drugačija odluka. Relevantne informacije moraju uključivati podatke o troškovima i događajima iz prošlosti i moraju biti korisne za predviđanje uslova u budućnosti.
• Pouzdanost, što znači da investitor mora biti siguran da se može osloniti na informaciju. Mora biti istinita i provjerena nezavisno ili od strane revizora.
• Uporedivost, što je princip po kojem finansijski izvještaji moraju biti uporedivi, tako da investitori mogu procijeniti trendove vezane za poslovni uspjeh i finansijsku poziciju. Investitorima se mora omogućiti da uporede finansijske izvještaje različitih preduzeća, u zemlji i inostranstvu, da bi mogli da procijene relevantni poslovni uspjeh, finansijsku poziciju i promjene u toku gotovine.

Bilans stanja je sistematični pregled aktive, pasive i kapitala u datom vremenskom trenutku. Obično se priprema na kraju poslovne godine, što ne mora nužno da se podudari s kalendarskom godinom, a i polugodišnje. Struktura bilansa stanja je standardizovana i propisana zakonom u svakoj zemlji. Pravni propisi u ovoj oblasti su uglavnom usklađeni s Međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS). Bilans stanja je jedan od najznačajnijih finansijskih izvještaja, pošto uključuje fundamentalne informacije o finansijskoj poziciji preduzeća. On ima dodatni značaj jer se svi osnovni indikatori rezultata i uspjeha računaju na osnovu podataka iz ovog finansijskog izvještaja i bilansa uspjeha.

Bilans uspjeha je finansijski izvještaj koji daje informacije o finansijskim rezultatima kompanije za dati period, po kategorijama: dohodak, potrošnja i neto dobit (neto gubitak). Prezentovanje ovih podataka propisano je MRS i državnim računovodstvenm standardima. U skladu sa ovim standardima, bruto dobit je razlika između prihoda i rashoda koji nastaju iz prodaje, koji su povećani ili umanjeni prilagođavanjima vrijednosti zaliha. Dobit iz aktivnosti se dobija nakon što se oduzmu troškovi distribucije i administracije od bruto dobiti. Kada se prihodi iz filijala, povezanih pravnih lica, drugih investicija, finansija itd.. dodaju, a kapitalna potrošnja i drugi rashodi oduzmu, dobija se dobit ili gubitak prije oporezivanja, koji služi kao osnova za obračunavanje ili plaćanje poreza. Nakon poreza na dobit, neto profit se dobija kao konačni indikator dobiti kompanije i njenog poslovnog uspjeha za dati period.

U Izvještaju o toku gotovine naglašavaju se promjene usljed faktora koji uzrokuju povećanje ili smanjenje gotovine tokom datog perioda. Promjene se dešavaju kada se novac naplaćuje (priliv) ili se isplaćuje (odliv). Izvještaj pokazuje samo transakcije koje nastaju kao rezultat priliva ili odliva gotovine.