Tržišta kapitala: Predviđanje budućih trendova Financijski izvještaji koji su opisani u gornjem tekstu služe kao osnova za analizu, čiji rezultati se koriste u predviđanju očekivanih trendova cijena na tržištima kapitala. Teorija i praksa poznaju dvije vrste analiza, tj. fundamentalnu i tehničku analizu. Fundamentalna analiza je metoda za procjenu «fundamentalne» vrijednosti i posla kompanije mjerenjem njene «unutarnje, pravične» vrijednosti. Cilj analize je da se odredi unutarnja (objektivna, pravična) vrijednost datog vrijednosnog papira, koju investitor može porediti s trenutačnom tržišnom cijenom. Ako je tržišna cijena ispod procijenjene, investitor treba da kupuje dionice, pošto je dionica potcijenjena, i obrnuto. Fundamentalna analiza je korisnija za dugoročne investitore, koji kupuju potcijenjene dionice i čekaju da one dostignu svoju realnu tržišnu vrijednost, nego za kratkoročne, koji su više spekulativne prirode. U fundamentalnoj analizi analiziraju se sljedeći faktori: Makroekonomski faktori (međunarodno okruženje, državna ekonomija, stanovništvo, profitabilnost...) Industrijski uvjeti (tehnologija, trgovinska politika, barijere, monopoli...) Poslovanje kompanije (financijski izvještaji) Kvalitativni i kvantitavni faktori Nasuprot tomu, tehnička analiza je oblik tržišne analize koji obuvata ponudu i potražnju za vrijednosnim papirima na osnovi ispitivanja cijene i obujma trgovine. Zasniva se na analizi slika i trendova koji su rezultat empirijskog istraživanja u ovoj oblasti. Tehnička analiza se odnosi na proučavanje ponašanja samog tržišta, a ne robe kojom se trguje na tržištu. Ova metoda je, također, karakteristična po činjenici da su više naglašene akademske osnove nego praktična primjena. Indikatori tehničke analize uključuju EPS (earnings per share - zaradu po dionici), što je jednako: EPS = Neto prihod – Dividende na preferencijalne dionice Prosječne dionice u vlasništvu investitora EPS daje informaciju o tome koliko je profitabilna kompanija. Zarada po dionici se uglavnom izračunava za posljednja četiri tromjesečja. Investitori i analitičari imaju tendenciju da predviđaju dobit u predstojeća četiri tromjesečja i, na toj osnovi, da izračunavaju EPS i P/E kao multiplikator koji pokazuje koliko je investitor spreman da plati po jedinici dobiti. Formula za ovaj indikator je sljedeća. P/E = Tržišna vrijednost po dionici Zarada po dionici (EPS) Visoki P/E znači visoki projektirani budući profit. Ima smisla samo da se poredi P/E kompanija u okviru iste industrije ili na tržištu kao cjelini ili sa historijskim vrijednostima P/E date kompanije. Ako je P/E kompanije veći od industrijskog prosjeka ili tržišnog prosjeka, znači da su tržišna očekivanja za nekoliko sljedećih mjeseci ili čak godina visoka. Drugi značajni indikator je PB (Price-to Book - cijena u odnosu na evidenciju) što pokazuje omjer između tržišne cijene i knjigovodstvene vrijednosti. Ovaj indikator mjeri omjer duga i dioničkog kapitala i pokazuje kolika je zaduženost. PB = Ukupna pasiva Dionički kapital Nizak omjer P/B može značiti da je dionica potcijenjena ili da nešto nije u redu sa poslovanjem kompanije (kompanija ne vrijedi mnogo na tržištu). Visok omjer znači da kompanija financira svoj razvoj pomoću pozajmljenih sredstava, što može imati za rezultat nestabilne cijene dionica i visok rizik. Drugi značajni indikatori uključuju omjere između aktive i pasive, neto profit i aktivu (ROA), neto profit i kapital (ROE) i druge financijske indikatore. Druga značajna mjera je analiza tijeka kapitala koja kaže da proučavanjem tijeka računa sredstava u historijskom i sociološkom kontekstu moguće je objasniti sile ponude i potražnje koje pokreću financijska tržišta. Ta analiza povećava svijest investitora o inače neobjašnjenom tržišnom riziku.