Monetarna politika u Bosni i Hercegovini

---

1. Valutni odbor je aranžman s fiksnim deviznim tečajem koji je vezan za valutu „sidro“, zlato ili čak košaru valuta, gdje se sav novac u optjecaju može slobodno konvertirati u rezervnu valutu i gdje su osnovna djelovanja središnje banke jasno definirana zakonom o središnjoj banci. Temelji se na čvrstim pravilima:

• Pokriće emisije nacionalne valute je stabilna strana valuta, tzv. rezervna valuta, minimalno u 100% iznosu;

• Nacionalna valuta je u svakom trenutku na zahtjev konvertibilna u stabilnu stranu valutu za koju je vezana, prema unaprijed definiranom omjeru;

• Održavanje stabilnosti valute prvi je i osnovni cilj režima kojem su podređeni svi ostali ciljevi.

2. Monetarna politika BiH regulirana je Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine. Centralna banka Bosne i Hercegovine organizirana je po modelu valutnog odbora (engl. currency board), funkcionira po pravilima pasivne monetarne politike i nema diskrecijskih prava kao tipična središnja banka. To znači da ne može koristiti devizni tečaj kao sredstvo za ublažavanje ekonomskih šokova, ne može kreirati novac bez pokrića i kreditirati vladu, ne može djelovati kao kreditor posljednje instance, odnosno posuđivati novac bankama i ne može izravno stimulirati ekonomski rast.

U praksi, valutni odbor predstavlja vrlo jednostavno pravilo koje znači da svako onaj tko želi imati domaći novac – konvertibilnu marku (KM) mora ga kupiti za strani konvertibilni novac. S obzirom na to da je KM vezana za valutu „sidro“, euro, onda se ta kupovina KM obavlja po fiksnom deviznom tečaju koji iznosi 1,95583 KM za jedan euro. Kada se KM kupuje za neki drugi konvertibilni novac, onda se te transakcije obavljaju po tržišnom deviznom tečaju. Dakle, da bi valutni odbor funkcionirao, rezerve strane valute moraju biti dovoljne da svima onima koji posjeduju novčanice i kovanice KM, uključujući sredstva banaka na računima rezervi u Centralnoj banci Bosne i Hercegovine i depozite deponenata Centralne banke, omoguće da ih mogu konvertirati u rezervnu valutu. Jednostavnije rečeno, svaka emitirana KM ima pokriće u stranoj valuti ili, izraženo jezikom struke, monetarna pasiva ne smije nikada biti veća od devizne aktive Centralne banke Bosne i Hercegovine. Više na: https://cbbh.ba/Content/Read/14

3. Monetarna politika je Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine povjerena Centralnoj banci BiH, čime je i ustanovljen valutni dobor, odnosno čvrsto vezanje KM za EUR. Ovaj model je opravdan karakteristikama naše ekonomije i nesporno je da je dao svoj doprinos ekonomiji zemlje i opravdao svoje postojanje.

Prelazak na alternativnu monetarnu politiku, bilo da je u pitanju ciljana inflacija bilo režim plutajućeg ili potpuno slobodnog tečaja, radi se zbog karakteristika ekonomije, između ostalog. U suštini, stvar je odabira zbog niza čimbenika, od povijesnog konteksta, percepcije javnosti u pogledu ranijih režima i eventualnih kriza, pa do današnjih karakteristika.

Valutni odbor ne predstavlja prepreku ekonomskom rastu, jer problemi BiH nisu monetarne, nego realne prirode. Što god uradili s tečajem, naš izvoz ne mora nužno porasti, jer smo manje proizvodno konkurentni od zemalja koje proizvode iste ili slične proizvode. Jednostavno, troškovi proizvodnje, iz mnogo razloga, su previsoki i nikakve monetarne intervencije ne mogu mnogo pomoći. S druge strane, slabljenje tečaja KM bi zasigurno imalo negativne učinke na dužnike sa zajmovima indeksiranim ili izdanim u starnim valutama. Vrijednost duga bi u slučaju devalvacije porasla. Što se tiče ciljane inflacije kao monetarne politike, praksa je pokazala da je ovaj model, dugoročno promatrano, primjereniji u mirnim razdobljima na svjetskim tržištima hrane i energenata i u zemljama koje imaju značajan utjecaj na svjetske cijene ovih roba. BiH uvozi značajne količine hrane i svu naftu i prirodni plin i zemlja ima vrlo ograničen kapacitet da apsorbira cjenovne šokove. Drugim riječima, kolika god da bila ciljana razina inflacije, zasigurno ćemo je prilično često kršiti, čime se narušava kredibilitet monetarne politike i središnje banke. To ne znači da se monetarna politika zemlje ne može mijenjati; za to postoji zakonom propisana procedura. Međutim, to se, u pravilu, ne radi tijekom kriza i ukoliko ekonomija nije prošla kroz značajne strukturalne promjene.