Tržišta kapitala: Trgovanje na burzi

Kao što je već rečeno u gornjem tekstu, trgovanje vrijednosnim papirima se vrši isključivo na burzi. Takvu vrstu trgovanja ne može vršiti nijedan pojedinac. Neohodno je postojanje profesionalnih posrednika, tj. brokera ili posrednika, sudionika na burzi. Proces trgovanja započinje sa investitorima, koji žele da kupe ili prodaju dionice. Po dolasku posrednika, prvo moraju potpisati "Opći ugovor o posredovanju" s posrednikom.

Ovaj ugovor se potpisuje samo pri prvoj posjeti i predstavlja osnovu za izdavanje instrukcija (naravno, sve dok se posrednik ne izmijeni).

Prilikom davanja platnog naloga, prvo se mora izvršiti avansno plaćanje na račun posrednika za dionice koje se kupuju. Prilikom prodaje dionica, posrednik može tražiti od Registra vrijednosnih papira certifikat o statusu klijentovog računa. Nakon izvršenja naloga, posrednik izdaje potvrdu za nalog. Na većini burzi u svijetu trgovina se obavlja elektronski, bez fizičkog prisustva brokera na burzi. Brokeri su povezani na sustav trgovanja (BTS) burze preko svojih radnih stanica. Osnova koncepta elektronskog trgovanja je elektronska knjiga narudžbi. Knjiga narudžbi može se opisati kao tablica u koju se upisuju sve kupovne narudžbe u lijevoj koloni, i što podrazumijeva da što su nalozi cijena prihvatljiviji (prihvatljivi na kupovnoj strani = viša cijena; prihvatljivi na prodajnoj strani = niža cijena) ima viši prioritet u knjizi narudžbi. Ukoliko je identična cijena za dva naloga, ona koja se unese u knjigu naloga prije, ima veći prioritet. Nalog u knjizi uslovljava redoslijed ispunjavanja - što su nalozi više rangirani, nalozi će biti izvršeni prije nižerangiranih naloga.

Na burzama u BiH, procedure trgovanja sredstvima kontinuiranog metoda (MFTS -višestruko određeno razdoblje) i periodičnim aukcijama na kojima presudnu ulogu igra cijena. Trgovanje se vrši pet puta tjedno - radnim danima. Kako se trgovanje u određenom simbolu vrši određeno je likvidnošću ovih dionica. Likvidnost u ovom kontekstu se ne odnosi na financijsku likvidnost kompanije, već na likvidnost dionica. Veća likvidnost podrazumijeva češće (dnevno) trgovanje dionicama, s malim fluktuacijama i postojanjem veće knjige narudžbi. S druge strane, mala likvidnost je okarakterizirana niskim intenzitetom trgovanja (sporadičnim), s većim fluktuacijama u cijeni dionice i manjim brojem narudžbi u simboličnoj knjizi narudžbi.

Trgovanje dionicama s niskom likvidnošću se odvija putem aukcije. Ovaj metod obuhvata sve naloge koji se prikupljaju u knjigu narudžbi do određenog momenta ili aukcije. Narudžbe nisu izvršene, bez obzira na moguća podudaranja između cijena nekih narudžbi. Ovo tržištu omogućava više informacija. Osnovni cilj koncentriranja narudžbi na ovaj način je da se smanji asimetrija informacija koja je veoma naglašena kod dionica s visokim stupnjem likvidnosti. Druga karakteristika trgovanja na aukciji jeste da se sve transakcije obavljaju po aukcijskoj cijeni.

Kod MFTS metode, transakcije se vrše automatski, ukoliko se kupovne i prodajne narudžbe poklapaju u cijeni, tako da jedan vrijednosni papir može imati više od jedne cijene tijekom jednog dana. Zvanična stopa je ponderirani prosjek svih zatvorenih transakcija za taj dan, osim za aplikacije. Ovaj program se koristi za trgovanje dionicama emitenata na kotiranju i primarnim slobodnim tržištima.

Druga razlika između ova dva pristupa je da neke vrste narudžbi ne mogu biti korištene na aukcionom trgovanju. Prilikom revidiranja MFTS, kada se neki simboli prebace iz MFTS na aukciju, posrednici moraju kontaktirati s klijentima sa uslovnim narudžbama da se povuču i, gdje je to primjereno, unose se druge narudžbe.

Drugi oblik trgovanja na burzi su posebne aukcije, koje može koristiti država, investicijski fondovi i drugi investitori koji žele prodati određeni paket vrijednosnog papira. Za investitore koji nisu ni državni niti investicijski fond, ponuđena količina ne smije biti manja od 5% emitentovog ukupnog broja vrijednosnih papira.

Burza informira tržišne sudionike i javnost o datumu aukcije, ponuđaču i o cijeni i količini vrijednosnih papira.

Metode koje se koriste uključuju metode u kojima je dominantna cijena i metod višestrukih cijena. Kod metode u kojoj je dominantna cijena, prodajna narudžba se unosi na prvi dan, nakon čega je moguće unijeti kupovne narudžbe. Kod metode višestrukih cijena, prvi dan unosa utvrđuje emitent. Javne ponude preko burze se mogu smatrati modernijim i transparentnim načinom unošenja vrijednosnih papira od tradicionalnih, gdje se unos vrši potpisivanjem izjave o unosu s depozitnom bankom.

U BiH, članovi burze također mogu obavljati transakcije izvan organiziranog tržišta - tzv. "blok transakcije". Najniža vrijednost blok transakcije je 500.000,00 KM. Osobe koje sudjeluju u blok transakciji moraju dogovoriti uzajamni ugovor prodaje za određene dionice prije izvještavanja o transakciji na burzi. Iako se o bloku transakcija izvještava burza, izvještavanje po kojoj cijeni je transakcija izvršena ne utječe na formiranje cijene za određeni vrijednosni papir. Treće osobe ne mogu kupovati vrijednosne papire iz blok transakcije, kako ne bi vršile utjecaj na cijenu po kojoj će biti zatvorena.

Također treba istaći da postoji tržište vrijednosnih papira koje funkcinira izvan burze (OTC), na kojem strane u trgovanju surađuju bez korištenja usluga organizirane burze. Jedna od najvećih svjetskih burzi, NASDAQ, još uvijek sebe naziva OTC tržištem, tj. tržištem vrijednosnih papira koje funkcionira izvan burze.