Intervju za Business Magazine: Ispunjeni su svi ciljevi reforme platnog prometa

Prije nešto više od 20 godina uspostavljeni su platni sustavi Centralne banke Bosne i Hercegovine, čime je unutarnji platni promet u našoj zemlji sa nekadašnjih zavoda za platni promet, koji su naslijedili socijalističke službe društvenog knjigovodstva, u potpunosti prebačen na komercijalne banke. Od tada je putem platnih sustava CBBiH realizirano oko 623 milijuna transakcija, ukupne vrijednosti od blizu 1,4 bilijuna konvertibilnih maraka. Što je ta reforma donijela sudionicima u bosanskohercegovačkom platnom prometu, odnosno koje su sve prednosti aktualnog u odnosu na bivši sustav, objašnjava Saša Lemez, rukovoditelj Službe za informatičku podršku Odjeljenja za platne sustave Centralne banke BiH, koji u razgovoru za Business Magazine daje i svoje viđenje dosadašnjih dometa registara računa i kredita koje vodi krovna bh. financijska institucija.

BM: Na temelju 20-godišnjeg iskustva sa postojećim konceptom platnog prometa u BiH, što biste izdvojili kao njegove glavne prednosti u odnosu na stari SDK / ZPP sustav, a šta su njegove eventualne manjkavosti?

LEMEZ: Transformacija platnog prometa koja se događala tijekom 2000. godine je u osnovi povezana s promjenama u gospodarskom sustavu i financijskom podsustavu. Postavke platnog sustava su usvojene 1998. godine, kada su se u Madridu entitetske vlade složile da je nepotrebno postojanje Službe društvenog knjigovodstva / Zavoda za platni promet i kada je određen rok za njihovo ukidanje 31. prosinca 2000. godine. Centralna banka BiH, u skladu sa svojom ulogom definiranom Zakonom o CBBiH – “dužnosti, zadaci i obveze CBBiH su da potpomogne ili uspostavi i održava odgovarajuće platne i obračunske sustave“, preuzela je funkciju vođenja cjelokupnog procesa, te uspostavila BPRV (bruto poravnanja u realnom vremenu) i žirokliring sustav. Platni promet je 5. siječnja 2001. godine uspješno prenesen na komercijalne banke. Ukidanje SDK / ZPP i prelazak platnog prometa na banke je rezultat širih društvenih promjena koje su u skladu sa razvojem tržišnog gospodarstva i djelovanja ekonomskih zakonitosti i mehanizama.

Cilj ovih promjena se ogledao u bržim transakcijama među sudionicima platnog prometa, smanjenju troškova platnog prometa, razvoju tržišta novca, jačanju kreditne funkcije banaka, učinkovitijem sustavu ubiranja javnih prihoda te većem koeficijentu obrta novčane mase. Mišljenja sam da su ovi ciljevi uspješno ispunjeni.

Glavne prednosti postojećeg sustava platnog prometa u usporedbi sa starim SDK / ZPP sustavom su smanjeni troškovi platnog sustava, učinkovitiji i brži sustavi plaćanja, eliminiranje monopola i suvremeniji sustav (elektronsko i mobilno bankarstvo, kartično poslovanje, digitalne usluge).

Manjkavosti reforme platnog prometa, koje su nastale ukidanjem SDK / ZPP-a, a koje su se odnosile na problem prinudne naplate i mogućnost otvaranja računa kod više poslovnih banaka i u slučajevima blokiranog računa su riješene. CBBiH je uspostavljanjem Jedinstvenog registra računa poslovnih subjekata omogućila uvid u status (aktivan, blokiran, ugašen) u sve račune poslovnih subjekata otvorene kod komercijalnih banaka. Entitetska ministarstva financija su u sklopu svojih nadležnosti zakonski uredila proces prinudne naplate, tako da su početni problemi izbjegavanja prinudne naplate prevaziđeni.

BM: Koliko je utemeljen utisak da sadašnji sustav platnog prometa pogoduje prvenstveno komercijalnim bankama, koje po toj osnovi, putem provizija, stječu izuzetno velike prihode, dok za sudionike platnog prometa (i pravne i fizičke osobe) nema posebnih benefita?

LEMEZ: Ne bih se složio sa vašom konstatacijom jer su benefiti koje sadašnji sustav platnog prometa pruža korisnicima (fizičke i pravne osobe) višestruki:

niže cijene platnih naloga – princip koji se primjenjuje je formiranje cijene naknade po nalogu, bez obzira na iznos, za razliku od bivšeg principa po iznosu naloga. Zbog ovog principa i zbog toga što se i na male naloge plaća fiksna nadoknada, stječe se pogrešan utisak da je platni promet skuplji nego što je bio ranije. Međutim, velika plaćanja su oslobođena velikih iznosa provizija, jer se i na te iznose plaća fiksna naknada. Generalno, analize su pokazale da je u cjelini sustav višestruko jeftiniji od starog sustava; mogućnost izbora poslovne banke – ne postoji monopol na usluge platnog prometa te klijenti mogu birati poslovnu banku s kojom će da rade; dostupnost usluga – klijentima je na raspolaganju razgranata mreža podružnica poslovnih banaka, ATM-ova i POS-ova; suvremeni trendovi – korištenjem elektronskog i mobilnog bankarstva te kartičnog poslovanja, usluge platnog prometa postaju još jeftinije, brže i dostupnije.

BM: U kontekstu prethodnog pitanja, koliki ukupan prihod komercijalne banke godišnje ostvare ubiranjem provizije za usluge platnog prometa? Ima li prostora za sniženje cijena njihovih usluga te vrste i koliko su one u skladu sa europskim standardima?

LEMEZ: CBBiH ne posjeduje podatke o prihodu koji komercijalne banke ostvare od prihoda na provizije za usluge platnog prometa, jer nema nadležnosti nad supervizijom poslovnih banaka.

Centralna banka ne može reagirati na određivanje naknada poslovnih banaka, jer se radi o tržišnoj utakmici, gdje su od presudnog značaja za smanjenje tarifa naknada promjena ustaljenih navika konzumenata ovih usluga i masovnije uvođenje elektronskog bankarstva u primjenu.

Ovdje je bitno napomenuti da se CBBiH u upravljanju i rukovođenju platnim sustavima koje je uspostavila i održava, rukovodi međunarodnim principima i pravilima. Među ovim principima spadaju i Principi za infrastrukture financijskih tržišta, koje je donio Komitet za platne i tržišne infrastrukture (CPMI) Banke za međunarodna poravnanja (BIS) u Bazelu.

Jedan od ovih principa odnosi se i na određivanje visina naknada za usluge platnog prometa, koji propisuje da je potrebno voditi računovodstvo troškova održavanja platnog sustava na godišnjoj osnovi i revidirati cijene da bi sustav bio financijski samoodrživ. Centralna banka BiH, poštujući ovaj princip, vrši reviziju troškova i usklađivanje naknada, tako da su trenutne cijene za platne naloge u BPRV-u 1,20 KM za naloge izvršene do 12 sati, odnosno tri KM za naloge nakog 12 sati. Cijene žirokliring naloga su 20 feninga za prvo poravnanje, 25 feninga za drugo poravnanje, 30 feninga za treće poravnanje i 35 feninga za četvrto poravnanje. Napominjem da se ove cijene odnose samo na međubankarski unutarnji platni promet te da u slučaju unutarbankarskog platnog prometa (plaćanje između dva klijenta iste banke) nema ovih troškova.

U cijenu naknade za izvršenje platnog naloga koji klijent plaća poslovnoj banci ulaze i drugi troškovi koje poslovna banka ima, kao i poslovna politika te banke. Stoga je preporuka klijentima da izvrše analizu tržišta i ustanove koja poslovna banka pruža najpovoljnije uvjete za usluge platnog prometa te da koriste elektronsko i mobilno bankarstvo koje pruža značajno niže cijene za ove usluge.

BM: Kada je riječ o odnosu komercijalnih banaka prema klijentima, kako gledate na praksu da se žirokliring nalozi uglavnom primaju samo do 12 sati za isti dan, mada se poravnanja vrše do 15:30 – da li i šta s tim u vezi može poduzeti CBBiH?

LEMEZ: Kao što se i sami naveli, CBBiH je, u nastojanju da što više produži radni dan i omogući plaćanje isti dan kada je nalog i predan u poslovnu banku, u žirokliring sustav uvela i četvrto poravnanje koje se izvršava u 15:30. Svi nalozi koje do ovog vremena pristignu u žirokliring sustav se izvršavaju isti dan. Također i nalozi u BPRV sustavu se izvršavaju do 16 sati.

CBBiH nema ingerencije nad kontrolom poslovanja komercijalnih banaka te nije u mogućnosti da utječe na vrijeme izvršavanja naloga.

Napominjem da nije praksa kod svih banaka, jer u BPRV sustavu je omjer transakcija do 12 i iza 12 sati 50 – 50 posto, dok se kod žirokliring sustava u trećem poravnanju, koje je u 13:30 sati, izvrši 23 posto od ukupnog broja transakcija, odnosno 16,5 posto u četvrtom poravnanju (15:30 sati).

BM: Uvidom o podatke o transakcijama u platnim sustavima CBBiH, vidljivo je da vrijednost BPRV transakcija raste mnogo brže nego njihov broj (od 2001. njihov broj je otprilike utrostručen, a vrijednost povećana za gotovo devet puta), dok je kod žirokliringa trend obrnut (broj transakcija je povećan za četiri puta, a njihova vrijednost za otprilike dva i pol puta) – što se može zaključiti iz takvih pokazatelja (laički promatrano, rast vrijednosti BPRV transakcija ukazuje na jačanje ekonomije, a smanjenje pojedinačnih vrijednosti žirokliring uplata na previše birokratiziran sustav usljed kojeg se pojedine transakcije koje se mogu izvršiti odjednom, bespotrebno raščlanjuju na više njih)?

LEMEZ: Rast broja i vrijednosti BPRV transakcija nesumnjivo ukazuje na jačanje ekonomije. Kod žirokliring sustava također dolazi do povećanja broja transakcija, što može ukazivati na povećano korištenje usluga platnog prometa, umjesto dosadašnjeg gotovinskog plaćanja. Tome su nesumnjivo doprinijeli trendovi korištenja elektronskog i mobilnog bankarstva, koje je brže, jednostavnije i jeftinije, te samim tim klijentima i privlačnije.

Kod žirokliring sustava se ne može očekivati proporcionalan rast vrijednosti transakcija, jer vas moram napomenuti da su to transakcije “male vrijednosti“ do 10.000KM, tako da rast vrijednosti ove transakcije dovodi do promjene transakcija iz žirokliring u BPRV transakciju i to se onda odražava kroz porast vrijednosti BPRV transakcija.

BM: Koliko svrsishodnim se do sada pokazao Središnji registar kredita u smislu dokazivanja boniteta klijenata financijskih institucija koje traže kredit i, posljedično, smanjenja postotka loših kredita? S tim u vezi, koliko su opravdane primjedbe da banke i druge financijske institucije nedovoljno ažurno vode evidenciju o kreditnoj historiji svojih klijenata?

LEMEZ: Sustav evidentiranja zaduženja je uspostavljen u travnju 2006. godine za pravna i siječnju 2007. godine za fizičke osobe. Uspostava i niz unapređenja, koja su uslijedila, inicirani su potrebom financijskih institucija za pouzdanim, jedinstvenim i sveobuhvatnim izvorom podataka, na temelju kojeg mogu brzo i jednostavno doći do kvalitetnih i sveobuhvatnih informacija koje će dalje koristiti za procjenu boniteta klijenata. S obzirom da financijske institucije koje se bave plasiranjem zajmova najveći postotak ukupnih prihoda ostvaruju kamatama po kreditima, opravdana je svrha postojanja, održavanja i razvijanja sustava Središnjeg registra kredita, kao izvora podataka za dalje kvalitetne poslovne odluke.

Naravno, korist uspostave ovakvog sustava nemaju samo financijske institucije koje plasiraju zajmove, već i druge institucije koje se bave analizom, regulativom i nadzorom financijskog sektora.

Na kraju, klijenti (pravne i fizičke osobe) imaju korist uspostave i održavanja sustava SRK, jer on pomaže da se ubrza, pojednostavi i snizi cijena procesa odobravanja financijskih sredstava. S druge strane, ukoliko se za poslovne odluke koriste izvješća koja nudi SRK, klijenti sa nepovoljnim kreditnim izvješćem se neizravno štite od dodatnog prezaduživanja, kao što se i financijske institucije štite od rizičnih plasmana.

Mogućnost uvida u osobno kreditno izvješće, za pravne i fizičke osobe, osigurala je da se pronevjere vezane za iznos zaduženja i zloupotrebe osobnih podataka lakše utvrde, ako ne spriječe ovim sustavom.

Koliko se financijske institucije oslanjaju na sustav SRK pri donošenju poslovnih odluka, govori i podatak o broju preuzetih izvješća iz sustava, koji je veći od milijun od početka 2021. godine.

Adekvatna upotreba podataka koje prezentira SRK bi trebalo da umanji izloženost banaka troškovima i riziku neneplativih potraživanja jer nudi informacije koje mogu poslužiti kao mehanizmi rane detekcije klijenata koji predstavljaju sustavni rizik za instituciju.

S obzirom da su financijske institucije u inicijalno uspostavljeni SRK dostavile cjelokupne kreditne portfelje, utvrđeno je da je postotak zaduženja koja su neredovno vraćana, a odobrena prije uspostave SRK, 13 posto za pravne, a devet posto za fizičke osobe. Trenutno je situacija znatno drugačija, pa na nekvalitetna zaduženja otpada 9,5 posto za pravne i osam posto za fizičke osobe od ukupno plasiranih zaduženja.

Bez adekvatne kontrole od strane financijskih institucija, klijenti su skloni prezaduživanju, što osim posljedica za klijenta ima posljedice na sliku kvalitete ukupnog kreditnog potfelja i procjenu rizika financijskih institucija pri odobravanju novih zajmova. S druge strane, klijentima koji imaju pozitivno financijsko izvješće, sustav značajno pomaže da izgrade reputacijski kolateral i daje veću moć pregovaranja oko uvjeta kredita.

Što se tiče dijela pitanja koje se odnosi na ažurnost evidencija, Centralna banka aktivno prati i radi na poticanju institucija za koje se utvrdi da neažurno dostavljaju podatke u sustav, da dostave ažurne podatke. Oni koji najviše mogu pridonijeti tome da se kreditna evidencija dostavlja ažurno, osim samih financijskih institucija, su i nadležne agencije za bankarstvo te klijenti koji redovno prate i informiraju se o svom kreditnom izvješću.

BM: U kojoj mjeri je ustrojen Jedinstveni registar računa pravnih osoba? Preciznije rečeno, koliko prostora još uvijek ima za manipulante koji imaju i po nekoliko blokiranih, ali i isto toliko otvorenih računa putem kojih mogu nesmetano vršiti transakcije?

LEMEZ: Problem prinudne naplate je riješen donošenjem zakona o unutarnjem platnom prometu na entitetskoj razini. Tim zakonima je definirano vođenje glavnog računa, način blokade glavnog i ostalih računa te zabrana bankama da otvaraju nove račune poslovnim subjektima koji imaju blokirane račune. Na ovaj način je spriječena mogućnost otvaranja novih računa, odnosno rada sa računima koji nisu blokirani, jer ukoliko nema dovoljno sredstava na glavnom računu za namirenje naloga za prinudnu naplatu, propisana je jasna procedura blokade svih ostalih računa poslovnog subjekta.

BM: Do sada je u BiH ugašeno blizu 400.000 računa pravnih osoba – šoa su osnovni razlozi njihovog gašenja? Istovremeno, blokirano je oko 100.000 računa – koje vrste blokada tu prevladavaju i koliki je ukupan dug zbog kojih su ti računi blokirani?

LEMEZ: U Jedinstveni registar računa pravnih osoba CBBiH se prikupljaju podaci o imatelju računa, broju računa, statusu računa (aktivan, blokiran, ugašen) te datumu promjene statusa. U JRR-u ne postoje podaci o stanju sredstava na tim računima, iznosu blokade u slučaju blokiranih računa, niti razloga blokade. Također ne postoje ni informacije o razlozima gašenja računa, s tim da je potrebno napomenuti da se jedan veliki broj ugašenih računa odnosi i na gašenje računa prilikom statusnih promjena banaka. U slučaju pripajanja dvije banke, svi računi banke koja se pripaja nekoj drugoj banci se zatvaraju.

BM: Koliko smo u ovom trenutku blizu ili daleko od uvođenja registra računa fizičkih osoba – koliko je s tim u vezi jedinstven stav unutar CBBiH i što su glavni argumenti za njegovo uvođenje, odnosno kontraargumenti u odnosu na primjedbe protivnika tog registra?

LEMEZ: Centralna banka BiH, cijeneći potrebu za postojanjem registra računa fizičkih osoba, pripremila je tehničke preduvjete za uspostavljanje tog registra. U međuvremenu su na entitetskoj razini doneseni zakoni o izmjenama i dopunama zakona o unutarnjem platnom prometu, kojima se na entitetskoj razini uspostavljaju ti registri.

Nesumnjivo je da postoji potreba za postojanjem registra sa podacima o računima fizičkih osoba koji bi se koristili i za potrebe institucija ovlaštenih za provođenje zakona, kao i građana koji imaju probleme prilikom različitih sudskih postupaka (ostavinske rasprave, prinudna naplata i slično). Vjerujem da će ovo pitanje u dogledno vrijeme da se riješi na zadovoljavajući način.